SPLIT, 31.8.-1.9. 2004.
ZAVRŠNICA PEPSI SPORTSKIH IGARA MLADIH

RK "Hrvatski dragovoljac" najbolji u Hrvatskoj

Mladi rukometaši "dragovoljca" u uzrastu mladića rođenih 1989. i mlađi osvojili su naslov najboljih na završnici Pepsi sportskih igara mladih u Splitu, u konkurenciji 8 najboljih klubova iz cijele Hrvatske koji su plasmanom na regionalnom natjecanju izborili pravo nastupa na samoj završnici.Prvi dan Igara donio je razigravanje po skupinama (2 skupine po 4 ekipe, 2 prvoplasirane idu u polufinale), a to je značilo da će se igrati 3 utakmice u jednom danu.

No mjesta za strah nije bilo jer su momci cijelo ljeto naporno radili, brusili formu za sve napore koji ih čekaju u predstojećoj sezoni, kako u županijskoj ligi tako i u 1. HKRL. S obzirom da nam domaćin nije bio u mogućnosti dati kopije svih zapisnika sa utakmica, molimo za razumijevanje što će te biti zakinuti za informacije o rezultatima utakmica i strijelcima na istim. Prva utakmica donijela je derbi već na samom startu protiv RK "Bjelovar", aktualnih prvaka Hrvatske u godištu '88. i mlađi.

Počelo je oštro i tvrdo na obje strane, snage su se odmjeravale no prevaga je počela ići na stranu dugoraćana kada se razbudio Stipe "Fritz" Tokić te "skinuo" nekoliko teških lopti što su opet na drugom kraju znalački kaznili sad već rutineri Jure Tokić i Frane Pleić uz još dvije jake udarne igle Nina Ćoku i Marka Perića.Otišlo se na nekoliko golova razlike što je na trenutak ostavilo dojam da je utakmica prelomljena no na kraju ipak spletom okolnosti uz nekoliko brzopletih pogrešaka manje iskusnih pojedinaca u redovima "dragovoljaca" dopustilo se protivniku da se ozbiljno približi ali ne i da učini više.Led je probijen, prvi korak je učinjen.

Sljedeće dvije utakmice bile su u psihološkom smislu lakše jer je na samom startu savladan vrlo jaki protivnik što je unijelo još veću dozu samopouzdanja a i protivnici iz Čakovca i Matulja su to osjetili na svojoj koži te dugoraćani nisu imali problema s njima što je iskorišteno da i rezerve osjete "miris" parketa.Prvi dan je bio maksimalno uspješan,3 utakmice, 3 pobjede-sljedeće jutro donosi polufinale!...

2 polufinala,4 ekipe, 2 pobjednika,1 VELIKO FINALE

Svi su sa velikim iščekivanjem čekali sudački znak za početak u oba polufinala gdje su se sastale ekipe:RK "Dubrava"-RK "Bjelovar" te RK "Hrvatski dragovoljac"-RK "Agromix-sitolor" iz Slavonskog Broda inače ekipa koja je u uzrastu god. '90. i mlađe prvak Hrvatske iz Rijeke 2004. pojačani još nekolicinom starijih i iskusnijih.

Neočekivana nervoza vladala je na obje strane i to se primjetilo. Igralo se u nekakvom grču koji je stiskao šake te se činilo mnogo grešaka ali rezultatski uvijek u blagoj prednosti rukometaši "dragovoljca". Na kraju je psihološki moment prevagnuo jer je ulog bio velik, svi su željeli igrati u velikom finalu. Rukometaši iz Slavonskog Broda ipak nisu izdržali pod takvim pritiskom te su na kraju ipak "pukli" te je hladnija glava bila u ovoj utakmici presudnija od rukometnog znanja, što je znak da su dugoraćani, uz odličnu fizičku pripremljenost, i psihički na vrlo visokom nivou što je dobar pokazatelj za budućnost kada se budu igrale još i teže utakmice.

Ulazak u finale nije se mnogo slavio već je trebalo sagledati sve dosad učinjeno u cjelini i na brzinu proanalizirati i dobro i loše te pokušati maksimalno mobilizirati i motivirati ekipu za finale koje će još jednom donijeti okršaj sa nezgodnim protivnikom iz Bjelovara, što je znak koliko je skupina bila teška kad su iz iste skupine dvije ekipe u finalu.

1 FINALE,2 protivnika,1 POBJEDNIK

Mala dvorana SRC Gripe bila je puna,ambijent za igranje odličan, na razglasu trešti.."majstori s mora".."svijet voli pobjednike"..sve pjesme koje su dugoraćani mnogo puta dosada slušali dok su primali najviša priznanja..i ovaj put bi moglo biti tako jer su na zagrijavanju bili rastrčani, živi, puni volje i motiva za pobjedom, bez znaka ikakvog umora dok se u očima protivnika ipak mogao vidjeti strah i respekt od ekipe koja ih je dobila u skupini prošlog dana.

Znak za početak a onda..eksplozija..!!! Ludi ritam na obje strane,igra se otvorenih karata..utakmica puna ritma, dinamike, vrhunskih poteza igrača te bravuroznih obrana vratara na obje strane (Stipe "Fritza" Tokića pogotovo) što je izazivalo ovacije publike uz odlično komentiranje službenog spikera Gabrila tokom cijele utakmice. No, ipak prevaga je iz napada u napad polako išla na stranu "dragovoljaca" koji su se maksimalno pridržavali uputa i dogovora s trenerom kojemu svesrdno savjetima pomaže i neizostavni tajnik Ćara, te gradili prednost koja je u poluvremenu bila od 4 gola viška u mreži protivnika.
Sam početak drugog poluvremena bio je u istom ritmu kao i sam početak utakmice.
 

Bjelovarčani su odlučili dati svoj maksimum ne bi li se bar malo uspjeli približiti no ipak su naletjeli na pretvrd orah.Maksimalno disciplinirani u obrani te odgovorni u napadu, igrači "dragovoljca" korak po korak bližili su se samom vrhu, te na samom kraju kad je pobjednik već bio u nokautu publici priuštili i malo egzibicije..cepelin Ćoke i Pleića, lob Ðurića, frnja Perića, nemilosrdna haubica Jure Tokića parala je mrežu protivnika dok je "Fritz" skidao kontre protivnika. I na kraju..zasluženo slavlje..pobjedničko postolje i medalja najvišeg sjaja uručena od proslavljenih olimpijaca Nikole Pešalova i Nikše Skelina..i ponovo..Svijet voli pobjednike..!!!

Prvaci slave dok im publika plješće a u samoj publici nalazila se i mala skupina dugoraćana (mahom rukometaša, svih dobnih kategorija pa je red da i njih spomenemo:Ivan Perić, Luka Perić također rukometaši, inaće mlađa braća Marka Perića uz neizostavnu mamu Silvanu Perić, Nikola Vrkić, Tomo Lažeta, Frane Marčić, Leo Ercegović inaće kadeti "dragovoljca" te legenda,jedan jedini i više nikad ponovljivi Boško-Pjer-Nazor uz svog rođaka također jednog od legendi dugoračkog sporta, upečatljivog i najjačeg pivotmena svih vremena Antu-Bucu-Dujića).

Slavlje se nastavilo navečer na dočeku splitskih olimpijaca na Rivi te i poslije toga na službenoj proslavi svih sudionika "Igara" gdje su uručene i posebne nagrade najboljim pojedincima te je tom prigodom za najboljeg igrača turnira proglašen Frane Pleić, zaista zasluženo ali isto tako ne bi bilo nepravedno i da je nagrada otišla u ruke Nina Ćoke koji je finale odigrao najbolje do sada uopće (poput Balića), "tihom" i pritajenom ubojici Periću ili pak neumoljivom Juri Tokiću koji uvijek "veže" na sebe najmanje dvojicu protivnika te usput zabije ili proigra. Bilo bi nepravedno uz "udarne" snage ne spomenuti i one koji su uz njih najviše vremena proveli na parketu i na svoj način dali obol ovoj pobjedi a to su: marljivi Marko Ðurić, odlični Jure Rakuljić-Patak te Jure Klarić-sin Mariov.

Za RK "Hrvatski dragovoljac" zlato su osvojili: Stipe "Fritz" Tokić; Marin Bajamić-Bajo; Vedran Jerčić; Krešo Milić; Filip Kovačić; Jure Klarić; Jure Rakuljić-Patak; Frane Pleić; Jure Tokić; Nino Ćoko; Marko Perić; Marko Ðurić;
Trener:Krešo Glavica

Voditelji ekipe:
Joško Čizmić-Predsjednik kluba
Darko Utrobičić-Ćara - Tajnik kluba
Ante Farić-Službeni vozač RK "Hrvatski dragovoljac" Duće Tours