Dugi Rat, 15.09.2004.
Prijateljska utakmica
RK HRVATSKI DRAGOVOLJAC – RK OSEJAVA 39:28 (19:14)
Nakon pune godine rukometaši Hrvatskog dragovoljca konačno su se osjećali kao domaćini na svom igralištu. Moram priznati da sam čak osjećao laganu nervozu jer igramo na svom terenu, pred svojim navijačima i nevjerojatnu želju za igrom. Ne mogu vam opisati kako je dobar osjećaj igrati «kući»…,e kad bi drugu ligu igrali doma, koji bi to gušti bili…, a šta je tu je, valjda će i dvorana…,…moja dica…
...no da se vratim utakmici, odigrala se jedna lagana, opuštena i lepršava utakmica bez ikakvih pritisaka, čisto za gušt. Dugoračani su kontrolirali igru i rezultat cijelu utakmicu, jedini koji su im zadavali problema bili su golman gostiju M. Jović koji je skinu nekoliko kontri i livi vanjski A. Jović koji je priko Marina i Čupe uspija zabit 15 golova, ali i njih dvojica nisu ostali dužni, zajedno su dali 14 komada.
Lipo je bilo vidit da je obrana počela funkcionirat, mada opet samo na refule, pa prostoji mogućnost unaprjeđenja isto kao i u napadu gdje su se baluni ponovo dijelili protivniku i bižali iz ruku ka «vrući kumpiri» (ovaj put nešto manje vrući nego li u Kaštelima). Bilo je lipo vidit i kadete kako igraju za seniorsku ekipu, tu mislin na Juru i Nina, a naravno da nebi zaboravija i Franu (uđe u igru, prisiče balun i da gol!).
Sve u svemu bija je to jedan lip događaj za Dugi Rat koji je gladan dobrih rukometnih utakmica, pa se nadan da će u subotu Streljana bit puna kad se igra deveti memorijalni turnir «Hrvatski Dragovoljac».
Vidimo se u subotu!!!