Rukomet, prema tvrdnji mnogih istraživača sportske povijesti, ima vrlo bogatu prošlost. Struktura i pravila nekih antičkih igara imaju sličnosti s današnjim rukometom. Tako je npr. Homer opisao u Odiseji uranijsku igru koja se po ideji i obliku igre može smatrati davnom pretečom rukometa. Također, jedan od ilirskih pjcsnika srednjeg vijeka opjevao je igre hvatanja lopte.

Rukomet, sličan današnjem obliku pojavio se gotovo istovremeno u više europskih zemalja. U Danskoj je 1898. učitelj gimnastike Holger Nielsen uvrstio u svoj nastavni program haandbold igru sličnu današnjem dvoranskom rukometu, za koji je oblik i pravila igre zaslužan učitelj Vaclav Karas. U Ukrajini se od 1910. godlne također igrala slična igra današnjem rukometu; u Švedskoj je 1912. objavljen priručnik pravila igre u prirodi u kojem se pored ostalih, nalazila opisana i igra slična današnjem rukometu. Dvoranski rukomet igra se u Švedskoj od 1919. godine...

Prvi počeci igranja (velikog) rukometa u Splitu zabilježeni su u jesen 1945. godine.
Narodni sport od 18. rujna 1945. godine u članku "Hoće li zagrebački rukomet dobiti u Splitu jakog protivnika", između ostalog piše;
"U Splitu uz boks, atletiku, nogomet, plivanje i odbojku, uzima sve više maha  i rukomet. Mlađi borci su ozbiljno shvatili ovaj sport i više tjedana marljivo treniraju pod vodstvom svog trenera Ante Mlikotina. Odigrano je već nekoliko utakmica između A i B momčadi na kojima su se pokazali kao dobri rukometaši i neki inače poznati splitski sportaši"...

...više u nastavku članka...
 

Rukomet je sport koji je proslavio Hrvatsku. Prve pisane tragove o ovom sportu u Dugom Ratu nalazimo   u   tadašnjem   sportskom   tjedniku Narodni sport, od 3.siječnja 1949. godine, pod naslovom: "Pod Mosorom, gimnastičko društvo svijetlih tradicija", u tekstu, kojeg potpisuje IvoPetrić, između ostalog s navodi:
"Pored nogimeta u Dugom Ratu se postepeno osnivaju i druge sekcije: šah, stolni tenis, sekcija općeg fizičkog obrazovanja i rukomet, ali je i nadalje nogomet ostao najomiljeniji i najaktivniji. Uspješno su nastupili na crossevima i organizirali Dan fiskulture na vodi. Sav taj rod tekao je periodično i nesistematski, jer su im manjkali iskusni rukovodioci. Međutim, najbolji među njima postepena su ipak postajali rukovadeći. Stičući znanje na instruktorskim kursevimn Davarka Pejković učit će odbojkaše. Ranko Žilić atletičare, a Boris Leksić nogometaše. Još će osposobiti i instruktore za vodene sportove za koje postoje svi uslovi da se dobro razviju. Danas je Orkan gimnastičko društvo i svoj rad će još više da usmjeri u širinu. Svi mladi radnici treba da postanu fiskulturci...l postojeća dvorana uskoro će im postati pretjesna i neprikladna, ali su oni spremni da svojim silama grade novu i udobniju. Treba im još pružti stanovita materijalnn sredstva.
Preuzli su obavezu: "Veliki praznik trudbenika 1. maj dočekati novim radnim pabjedama, dobrvoljnim radom izgrađenom atletskom stazam i dvjema natkritim kuglanama". Timeće se  pružiti  mogućnost za razvitak atletskog sporta i polaganje normi za Značku fiskulturnika, te za bavljenjem kuglanjem, najomiljenijim sportom starijih radnika. Ispod Mosora buja novi život, sretan i veseo…"