Izvještaj sa turnira rukometa na pijesku u Topuskom (16.-18. lipnja 2006)
Na prvi ovogodišnji turnir rukometa na pijesku održan u   Topuskom krenula je ekspedicija od 9 igrača (Jole, Marin, Drago, Ćupa, Miro, Guja, Pavić, Brko i Veprić) te vođe puta Grubi, Čizma i Rico (Ćara), a šofer je bio Farić. U autobusu je vladala pobožna atmosfera budući da je Farić puštao crkvenu mjuzu koju je prekinulo tek stajanje u Macole (išli smo starom cestom tj parola upoznaj domovinu) i Mirova izjava: „Mmm... jesti, jesti“. U topusko smo stigli u 6 ujutro i popili kavu u valjda jedinom kafiću u državi koji radi u to vrijeme. Nakon toga, prema Ćarinim uputama krenuli smo tražiti smještaj koji je bio dobra 2 km udaljen od centra i terena....

Iscrpljeni pješačenjem i komarcima stigli smo do odredišta gdje su nas domaćini srdačno primili,a i mi sami smo bili iznenađeni kvalitetnim smještajem.
Prije prve utakmice smo išli marendat, a onda u 11 sati ogled protiv jako dobre ekipe Rašljara. Put i umor je napravio svoje čemu kad se doda rano isključenje Marina i loše suđenje na obje strane Rašljari su lagano pobijedili 2:0 u setovima. Budući da je druga utakmica bila tek u 15:30 slobodno smo vrijeme iskoristili za kupanje u obližnjim bazenima, spuštanje niz tobogan (ko mala djeca) te za pivo i ćevape.

U drugoj smo utakmici igrali protiv prošlogodišnjih europskih prvaka Golden Ballsa (prijevod ostavljam vama) i pružili dostojan otpor izgubivši 2:1 nakon raspucavanja.
U trećoj utakmic nas je dočekao Tomasoft, aktualni prvak države i najteži protivnik u skupini. U vrhunskoj rukometnoj predstavi dugoraćani su odnijeli pobjedu nakon raspucavanja zahvaljujući Slini, Zeli i Marinu je Joli koji je skinuo 3 šuta u raspucavanju.

Umorni, zaputili smo se na večeru pa na zasluženi odmor. O stanju ekipe poslije utakmica najviše govori činjenica da nitko nije otišao na tulum koji se iste večeri održavao u centru grada. Jedini koji se nije predavao bio je Marin koji je išao od sobe do sobe i budio svakoga dok ga inspektor Miro nije uhitio.
Unatoč tome što smo bili treći u skupini (prva dva idu dalje) išli smo dalje jer se prijavilo 8 ekipa, a knock-out sistem kreće od četvrtfinala.

Nakon ugodne i prospavane noći te rane Ricove kave uputili smo se na doručak. Nakon doručka i još jedne kave pošli smo k igralištu. Prije četvrtfinalne utakmice u 11 h protiv ekipe Popescua, osvježili smo se u bazenu. Utakmica je počela pomalo pospano od strane dugoraćana što su protivnički igrači iskoristili te napravili osjetnu prednost 10:4.Nakon toga naši poćimaju igrati igru koju znaju, Skender počima pogađati s markera, Slina leti zrakom, Marin govori ideje te zabija, Jole ulazi u seriju odličnih obrana, a Zele je vođa u napadu, ali  i u obrani što je mnogo važnije. 10 sekundi do kraja Popescu ima 1 gol  prednosti time out i balun, ali šta će im to sve kad im je ZELE prisika balun i pogidija za 2 i prvi set.. Udrugi set se  ulazi isto kao i u 1, ali se dugoraćani opet brzo vraćaju u igru , te se dokraja seta vodi uzbudljiva bitka za 2. set kojeg rješava Jole odlićnim golom koji je obranio protivničkom igraču šut nogom, te se  od njegove noge odbija u protivnički gol za 2. set i pbjedu , te ulazak među 4 najbolje ekipe! Nakon što smo se oprali od pijeska išli smo malo proslaviti, te se pripremiti za  polufinalni ogled protiv ekipe PMF-a. Iako je u tom susretu bilo dosta pogrešnih sudačkih pogrešaka kojom se oštetila naša ekipa, dugoraćani su slavili sa 2:0 u setovima. U izjednačenom prvom setu prednost je donio Slina koji je prvo osvojio u skoku te kasnije poentirao za 1. set. U drugom setu smo napravili prednost odmah na početku te je uspijeli održati do kraja ponajviše raspoloženim Skenderom koji je paližavao po pijesku kao da je ispod njega beton a ne pijesak, te odveo ekipu u finalu.

Nakon toga se opet slavilo, rico je plesao trbušni, pilo se i pivalo, te poslije išli na ručak nakon kojeg smo pogledali Hrvatsku protiv Japana. Loša igra Hrvatske uvjetovala je loše raspoloženje među svim natjecateljima. Vratili smo se u centar  te se polako počeli spremati za finale. Finale su ponovno obilježili suci koji su opet u dosta navrata oštetili dugoraćane pogotovo u 1. setu kada su najvažnijem trenutku dali nepostojeće iskljućenje Zeli, nakon kojeg su Golden Ballsi poveli s 1:0. No ni to nije utjecalo na na igru naših te su bez ikakvih problema osvojili 2. set, te odveli utakmicu  u raspucavanje u kojem su opet sudci imali glavnu riječ.

Prvi trči Slina, Jole mu kratko baca te mu ispada balun. Prvi protivnik koji trči radi korake ali sudci to nevide. U drugoj seriji Marin bez ikakvih problema pogađa, a Jole brani te je nakon 2. serije izjednaćeno. U trećoj trči Zele  koji ide lobat te pogađa vratnicu, a Ballsi pogađaju. U četvrtoj trči Pavić te mu golman brani, Ballsima je dosta gol za 1 ali ih sprječava Jole inzvarednom obranom, koji u petoj seriji trči i zabija za 2, ali su mu sudci na povike protivničkih igrača svirali korake.

Na kraju su pobjedili s(p)retniji igrači Golden Ballsa, ali i 2. mjesto je vrlo dobar rezultat. Najvažnije je da smo napokon došli do tog finala kojeg smo izgubili.
Jole je izabran u najbolju četvorku turnira!
Nakon dodijela priznanja uputili smo se kući te se sretno vratili!

Golden balls - Dugi Rat 2:1 /24:20, 14:18, 4:2/